U potrazi za životinjama koje bismo pokazali Oliveru smo završili između sela Nisko i Matasi. Dobri ljudi Instagrama su nam dali ideju da pronađemo bunare Rajčica, deset skoro identičnih “rimskih” bunara u Kliškoj zagori.
Najbolja Google Maps lokacija koju sam mogla pronaći je OVDJE. Postoji i direktna GM lokacija, ali neka vam ona služi samo kao kompas, jer put kojeg predlaže nije skroz točan.
Iz smjera Splita, iza sela Brštanovo prema selu Nisko imate skretanje desno, označeno tablom “Europski fondovi“. Nastavite uzbrdo vatrogasnim putem, nedavno uređenim. Na vrhu brda imate putokaz za bunare, skriven među drvećem pa dobro otvorite oči. Kratki pješački put kroz šumu će vas dovesti do prekrasne zelene livade, Rajčica.
Kada se livada otvori ispred vas vidjeti ćete bunare u suhozidu. Pet bunara ćete pronaći iz prve, za pronaći ostale ćete se morati potruditi jer ih je prekrilo zelenilo. U sredini livade se nalazi i izvor vode, koji lokalci koriste za napojiti blago.
Svaki bunar ima i stepenice koje vode unutra. Legenda kaže da su bunari bili tu i prije dolaska Rimljana te da nikada nisu presušili.
Tko zna gdje je dno ovih bunara i što skriva?
Ne bojim se litica i stajanja na rubu, ali prema bunaru kojem ne vidim dno imam strahopoštovanje. Iako sam se za fotku namjestila za skok, nema tih para za koje bi ovdje umočila iti mali prst.
Mi smo bili za vikend i bilo je mnoštvo izletnika. Lokalci kažu kako dolazi sve više ljudi, što se najbolje vidi po smeću koji ostane iza njih. Ovo me jako ljuti i rastužuje. Pokupila sam nekoliko plastičnih čaša i opušaka na livadi te ponjela sa sobom da bacim u smeće. Ako čitate moj blog, molim vas da zajedno širimo svjest o ovom problemu. Možete recimo ponjeti boce za višekratnu upotrebu, umjesto plastičnih. Opuške spremajte na jedno mjesto i ponesite ih sa sobom do prvog smeća.
Priroda i povijest su nam dali ovo prekrasno mjesto, naša dužnost je da ga sačuvamo za buduće generacije.
Rekla sam vam kako smo tražili životinje i pronašli smo ih! Ako imate sreće nabasati ćete na koze, konje, krave ili magarca. Mi smo se vraćali doma oko 6 popodne i naišli na koze u ispaši. Tu smo sreli i par lokalaca koji su nam ispričali priču o selu, bunarima i životu, a Oliver je oprezno promatrao životinje oko njega. Kroz priču smo saznali da u Matasima ima ranč sa domaćim životinjama, ali nismo imali vremena za njega, ovaj put.
Znate li za još prirodnih i/ili povijesnih lokacija u okolici? Javljajte nam ideje, želimo ih sve posjetiti.
DianoMaya.Com 